Uvod: Na tržištu postoji puno gotovih pinjata. Uglavnom su to Jednorozi, Jurići, torte,… i uglavnom su napravljeni dosta grubo i dovršeni onim tankim zgužvastim papirom u raznim bojama. Meni osobno nisu baš privlačni, pogotovo jer znam da se može bolje. Nema veće sreće od sjaja u dječjem oku kad ugleda pinjatu koja odgovara temi rođendana (i koju nije očekivalo niti u najluđim snovima). Ovim tekstom ću Vas pokušati uvesti u čaroliju izrade vlastite pinjate. Pružit ću Vam korak-po-korak upute uz korisne savjete za stvaranje originalnog i nezaboravnog rođendanskog iskustva
- Priprema materijala
- Za izradu pinjate će Vam trebati velike količine starih novina, salveta, papirnatih ručnika, veći balon ili više njih koji će poslužiti kao baza, tekuće ljepilo za papir (koristila sam Drvofix i ona tekuća ljepila iz raznih hobby art dućana (Tedi ima dobru ponudu, ps. ne plaćaju me za reklamu, to je samo info da nepotrebno ne lutate 😉 )
- Trebat će Vam i boje za završno bojanje pinjate. Tempere su skroz ok, ali i akrilne boje (one su u većim pakiranjima). Koliko boje će trebati i koje, ovisi o veličini gotove pinjate, odnosno motivu koji ste izabrali. Ponekad sam pinjate bojala bojama u spreju (onima za metal ili drvo) jer je puno brže i pinjata je čvršća. Treba imati na umu da boje na uljnoj bazi dosta smrde, pa je bolje bojati vani na otvorenom, za razliku od tempera i akrilnih boja (čak i sprejeva na vodenoj bazi) s kojima se može raditi u zatvorenom.
2. Izbor dizajna
- Izbor dizajna ili motiva pinjate ovisit će o temi rođendana.
- Jedne godine je moja kći bila opčinjena serijom Prijatelji (Friends), pa je pinjata bio televizor s jednom scenom na ekranu. Tu mi je podloga bila veća kutija, pa je relativno lako bilo zalijepiti nekoliko slojeva papira i sve pobojati crnim sprejom. Ovdje sam imala problem da pinjata ne bi ispala pretvrda.
- Jedne je godine, pak sin, imao rođendan na temu Zvjezdanih ratova (Star Wars). Napravila sam pinjatu u obliku Yodine glave. Žao mi je što nisam uspjela pronaći nikakvu fotografiju. Savršeno bi se uklopila u ovaj blog. Podloga je bio ogroman balon. Bojala sam vani maslinastozelenim autolakom u spreju jer sam, naravno radila u zadnji čas (i kako bi pinjata ispala čvršća). Za kosu sam koristila kudelju.
- Uglavnom, tijekom njihovog odrastanja sam napravila cijeli niz pinjata i uglavnom u zadnji čas (“jer neće oni ništa”, pa dan, dva prije same proslave “ipak bi”, i to baš to nešto određeno), ali nije mi žao i sve bih ponovila.
3. Korak-po-korak upute:
- Ova izrada lijepljenjem slojeva papira se zove kaširanje. Na neku podlogu se lijepi sloj po sloj. Kao ljepilo se može koristiti i smjesa brašna i vode (da je lijepo viskozna bez grudica i da se da razmazivati), ali se to mora moći brzo osušiti jer se u protivnom može usmrditi.
- Uglavnom sam se koristila balonima raznih veličina i oblika koje bih pik trakom lijepila u željeni oblik. Za izradu plamenca sam koristila balone različitih veličina (za glavu i za tijelo). Za vrat je poslužila drška metle.
- Nakon što ugrubo definirate oblik buduće pinjate, krećete s lijepljenjem novinskog papira. Uvijek koristim novinski papir u početku jer se ionako neće vidjeti, a treba ga dosta. Mogu poslužiti i katalozi, ali su oni od tvrđeg papira, pa će trebati više ljepila.
- Znači, novinski papir (iskidan na manje komade veličina cca 5x5cm, moji su uvijek bili raznih veličina i oblika) slažete jedan pokraj drugog i premazujete ljepilom. Trebaju se djelomično prekrivati po rubovima. Bitno je cijeli jedan sloj napraviti u jednom navratu. Ako napravite samo djelomično, balon će se smežurati i izgubiti oblik. Dodajete komadiće papira tamo gdje su veće neravnine.
- U tom procesu ćete se cijeli ulijepiti (i ne samo sebe) pa je bolje ako obučete staru garderobu i zaštitite podloge na kojima radite.
- Kad završite s prvim slojem ostavljate da se neko vrijeme suši. Najbolje je da što manja površina buduće pinjate bude negdje naslonjena da ne bi izgubila oblik. Ja sam znala vješati – jer ionako pinjata obično visi bilo s lustera ;), drveta, plafona dok ju djeca nemilosrdno pokušavaju probušiti, srušiti i slično. Možete staviti na čašu ili neku veću zdjelu s tankim rubom kako bi što manjom površinom bila u dodiru, kako bi se brže sušila i imala manje šanse za izvitoperiti se.
- Ako će Vaša pinjata visiti, predlažem da na balon nalijepite i špagicu prije negoli počnete lijepiti novinski papir uvijek imajući u vidu da ona treba ostati izvana. Također možete ostaviti maleni prorez na vrhu (ali dovoljno daleko od špagice)(koji neće ugroziti cijelu konstrukciju) kroz koji ćete ubaciti manje igračkice i slatkiše koji će poispadati kada djeca razbiju pinjatu. Što su predmeti lakši, to će pinjata dulje izdržati i morat ćete manje slojeva lijepiti. Ove stvarčice ćete ubaciti naknadno.
- Kad se jedan sloj osuši, krenete nanositi drugi, treći, četvrti…
- Kad zaključite da je pinjata dovoljno čvrsta, zadnji sloj lijepite papirnate ručnike, toaletni, salvete kako bi bila što svjetlija i lakša za bojanje (ovo nije nužno, posebno ako ćete bojati tamnim bojama ili autolakom), ali može uštedjeti nešto tempere ili akrilne boje jer se one obično moraju nanijeti u više slojeva. Prije svakog slijedećeg sloja se treba osušiti, a to onda zna potrajati.
- Interesantno je da tim papirnatim ručnicima lako možete oblikovati obrve, nos. Za oči mogu poslužiti loptice za ping pong ili ljuske jajeta. Oko njih također lijepite papir u slojevima kako bi čvrsto ostale na pinjati.
4. Dodatni savjeti za uspjeh:
- Bitno je lijepiti sloj po sloj novinskog papira i oblijepiti cijeli balon u jednom navratu. Ja bih dodala komadić novina i kistom premazala Drvofixom u debljem sloju s gornje strane (dio ljepila prođe kroz novine do balona) te nalijepila sljedeći i tako redom cijeli krug. Nije mi se nikad dogodilo da je balon pukao, ali se znao smežurati. Zato je bitan taj prvi sloj dovršiti odjednom.
- Lijepi se 3, 4 sloja papira sve do željene čvrstoće i ovisno čime ćete pinjatu bojati. Tempere i akrilne boje će dodatno nešto namočiti pinjatu, pa i tome treba voditi računa. Možete staviti i više slojeva papira. sve ovisi o vremenu koje Vam je na raspolaganju (ja ga nikad nisam imala dovoljno).
- Slatkiše i poklončiće je poželjno staviti u pinjatu prije zadnjeg sloja papira i prije bojanja jer će tada već biti dovoljno čvrsta, a da ne morate naknadnu bušiti. Obično se balon sam ispuše i smežura. Ako se to ne dogodi, probušit ćete ga. Ispast će zajedno sa slatkišima kad klinci razbiju pinjatu.
5. Završetak
Pozivam Vas da se poigrate, da uživate u nastanku pravih malih remek djela. Po meni je uvijek bolje nešto izraditi jer je i ta izrada poklon, poklon klincu jer “nitko nije imao takvu pinjatu”, poklon gostima (jer uvijek nastane otimačina oko slatkiša i poklončića, pa onda i razmjena jer se svakome sviđa nešto drugo), te prvenstveno samom sebi jer se toga uvijek sjetiš s nekom toplinom oko srca.
Slobodno se pohvalite. Možda baš Vama ukradem(o) ideju. 😉
Možda možete uključiti i djecu. Ja sam svoje uključivala u druge projekte. Za pinjate sam uvijek imala premalo vremena, pa sam koristila kad bi oni bili u u vrtiću ili školi ili već spavali, pa sam ih mogla iznenaditi gotovim proizvodom.
Zaključak: Uvijek je lijepo napraviti nešto, a kad to nešto unese puno radosti u samu proslavu, to je nešto neprocjenjivo. Igrajte se, nemojte odrasti. Ne budite kritični. Te male neravnine nitko ne vidi. Najbitniji je proces. Najlakše je kupiti (često i najjeftinije), ali meni to nikada nije to. Dok ste stvarali, dali ste sebe, svoje vrijeme i volju, a to je ono što čini razliku.

Hej Ivana, super objašnjeno! Napravila sam prvu pinjatu sa djecom i ne samo da je ispala odlično nego su se klinci zabavljali i izrađujući je, a ne samo kod razbijanja. Trebalo nam je dosta vremena i strpljenja (djeca su se uključivala u nekim momentima i odustajala u drugim) i završni proizvod nije ispao savršeno ali smo mi jako zadovoljni sa našom bubamarom i već smišljamo što ćemo raditi slijedeće i koji rođendan nam dolazi. 🙂
Baš mi je drago! Uživajte u kreativnom izražavanju! I pratite. S vremenom ću sigurno podijeliti još ideja i tehnika.