Zašto baš Srednji Velebit i Baške Oštarije?
Svaka prilika za planinarenje je nova avantura, ali ovaj zimski izlet na Velebit ostat će mi u posebnom sjećanju.
Posjećujući web stranice raznih planinarskih društava, na webu HPD Runolist naletjela sam na ovaj izlet .
Prijatelj Dragec je onaj koji voli fotogenične prizore u prirodi jer, pogađate, voli fotografirati. Njegove fotke su uvijek najbolje jer jednostavno ima oko (ali i dobar fotić i puno strpljenja za okinuti u pravom trenutku). Moje su, skužila sam, pa onda to i prihvatila kao takvo, uglavnom dokumentarne i trebaju poslužiti da događaje mogu kronološki posložiti i da nakon nekog vremena, imam kratki vodič po nekom terenu.
Ruta koja oduzima dah
Ovu smo subotu Dragec i ja planinarili s Runolistom, vodičicom Gabi i još 20ak planinara po vrhovima oko Baških Oštarija. Planirani su vrhovi Debela kosa, Basača, Badanj, vidikovac u podnožju Kize, Kuk od Pećice i Grabar.
Bio je to jedan vrlo ambiciozan plan za koji smo saznali 15ak sati prije puta. U najavi izleta su se spominjale dereze koje su, kako je snijeg napadao u gorju, postale obavezna oprema. Uložila sam u jedne mini kako ih više ne bih morala posuđivati od bolje opremljenih prijatelja planinara i jer sam čvrsto odlučila više planinariti zimi kako bih si ipak dala šansu skupiti 100ak vrhova Hrvatske planinarske obilaznice do studenog iduće godine kako bih time zaokružila svoje desetogodišnje sakupljanje žigova i prigodno obilježila svoj okrugli rođendan. Oooo koliko simbolike i svečanih trenutka i obećanja ima u tome!
Kad sam vidjela da se radi okružnoj turi i planiramo obići 6 vrhova visine od 974m do 1270m s pogledom na Dabarske kukove i Jadransko more i otoke, bilo je to to. Nisam se sjetila postaviti pitanje vodičici o kojim se vrhovima radi jer sam zaključila da će bar neki od njih (ako ne i svih 6) biti na HPO, a za to se isplati potegnuti na Srednji Velebit i hodati 5-7h. Odmah sam pozvala prijatelje da mi se pridruže.
Krenuli smo zorom autima. Drago mi je da nisam svoj morala odmrznuti nego sam se pridružila još snenima Tihani i Mihaeli i budnom i pozornom Dragi za volanom.
Nakon kavice u Hostelu Baške Oštarije krećemo po prohladnom, ali sunčanom vremenu grebenskim putem sa savršenim pogledom na Pag, na jednoj strani, te razne kukove na drugoj. Ekipa je super. Pričamo pričice iz svakodnevnog života, susjedstva, te prepričavamo dogodovštine s drugih planinarskih izleta i planiramo slijedeće podvige. I gledamo uokolo neprestano se diveći ljepotama moćnog Velebita. Nigdje se ne zadržavamo predugo da se ne pothladimo i da stignemo zacrtanu agendu-ručak iz ruksaka podno Kize.
Zimski uvjeti i male pobjede
Zimski su uvjeti. Na pojedinim dijelovima koristimo ručice kako bismo savladali stijene. Ponegdje nailazimo i na klinove koji nam sve to olakšavaju, ali vrijeme nemilo curi, a dani su kratki. Na „ručak“ kasnimo 2 sata, pa propuštamo posjet Kuk od Pećice i Grabar. Ne žalimo. Izlet je uspješan. Srca ogromna, a vidjeli smo i divokoze.
Večer puna dojmova
U Hostel se vraćamo za dana. Čeka nas večera. Šteta što se sarma pojela, pa smo se morali utješiti vinskim gulašom. Svi smo poprilično razgovorljivi, a Miljenko ponajviše. Vjerujem da to možemo zahvaliti dugo očekivanim ćevapima s lukom. Punooo luka 😊 Ma svi smo bučni i puni dojmova. Ne zaklapamo. Opet ćemo s Runolistom, s Gabi, zašto ne autima.
Pridruži se sljedećem izletu!
Ako i vama nedostaje ideja, pogledajte moje prethodne blogove, zapratite stranice i društvene mreže planinarskih društava, ovog i nekih drugih. Stvarno se može izabrati izlet po svačijoj mjeri. I odvažite se! Krenite! Uživajte u novim iskustvima, u moćnoj prirodi sa dragim ljudima! Iskoračite iz zone komfora i skupite doživljaje za prepričavanje!
