Solo planinarenje na Kozjaku: Iskustvo uspona na Svetog Juru (676m)

  1. Uvod: Zašto solo planinarenje? Činjenica je da solo planinarenje postaje sve popularnije. Moji razlozi su malo prizemniji. Kako je prevruće za povesti djecu, a turistička sezona je u punom jeku, pa su odrasli angažirani oko toga, nisam pronašla nikoga za društvo. Odlučila sam se sama okušati u solo posjeti planini. Odabrala sam Kozjak i uspon na Svetog Juru jer mi se Sitno Gornje, Mosor, planinarski dom Umberto Girometta i Veliki Kabal učinili predalekim za ovu vruću ljetnu avanturu.
  2. Pripreme i dolazak do planinarskog doma Putalj https://planinarski-portal.org/planinarski-domovi/putalj/Počela sam svoje planinarenje 10. kolovoza, krenuvši iz Trogira. Odlučila sam se voziti do planinarskog doma Putalj, što se pokazalo izazovnijim nego što sam očekivala zbog lošeg puta.
  3. Uspon na Svetog Juru https://www.hps.hr/info/hrvatski-vrhovi/kozjak-vrh-sv-jure/: Staza i iskustvo Staza od planinarskog doma do prvog vrha, pete kontrolne točke obilaznice Planinarski put „Dalmacija“ bila je ugodna i u sjeni, što je olakšalo prve korake. Iako sam nosila obične tenisice, što nije idealno za planinarenje, uspješno sam savladala sve prepreke.
  4. Prirodne ljepote i izazovi na putu Tijekom uspona uživala sam u pogledu na Solin i Split, a društvo su mi pravile samo ptice, leptiri i pokoja muha. Iako sam se pribojavala zmija, srećom ih nisam srela. Možda je tome pomoglo što sam putem nastojala biti što bučnija. Za te potrebe sam uzela i kamenje i njime povremeno zveckala.
  5. Povratak i opuštanje u planinarskom domu Povratak je bio nešto izazovniji zbog topline, no srdačan doček domara i hladna Coca-Cola bili su pravi spas. Važno je napomenuti da je hidratacija ključna – nosila sam 2.25 litara vode i bilo mi je dovoljno. Uspjela sam pojesti samo pola kutije Jaffa keksa. Jednostavno nisam bila gladna. Kviki gric sam vratila neotvoren.
  6. Inspiracija: Planinarski filmovi i budući planovi Po povratku kući ponovno  sam se inspirirala filmom “Wild” i zapitala se – možda bi sljedeći izazov mogao biti neki dugi planinarski put u Hrvatskoj?

Zaključak: Solo planinarenje – isplati se probati, i svaki put je sve bolje

Na kraju, solo uspon na Svetog Juru bio je iznenađujuće ugodno iskustvo. Iako sam u početku bila pomalo nesigurna kako će sve proći, pokazalo se da ovakvi izleti imaju svoju posebnu čar. Biti sam u prirodi donosi mir i daje ti slobodu da ideš svojim tempom, bez obzira na to jesi li u mislima lutao ili jednostavno uživao u pogledu.

Ako ste se ikada dvoumili oko solo planinarenja, moja preporuka je – isprobajte! Definitivno se pomiču granice, a divan je osjećaj usuditi se. Ne morate odmah ciljati na velike avanture, ali sigurno ćete otkriti nešto novo, kako o prirodi tako i o sebi. A tko zna, možda će baš ovo biti početak neke nove planinarske priče.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top