Što reći o Danima Dugava? To je jedna hvale vrijedna kvartovska manifestacija gdje za svakoga ima ponešto.
Ja sam sudjelovala samo danas, zadnji dan, u dječjem programu. Bilo je tu raznih radionica, ona izrade lutkica tehnikom filcanja, glazbena radionica, pub kviz… Sve sam slušala iz prikrajka, zapravo iz malenog hlada iza škole. Svojom radionicom kodnog naziva „Pozdrav iz Dugava“ sam pokušala klincima (pa i nekim roditeljima) dočarati ljubav prema razglednicama. Žao mi je što taj običaj slanja razglednica pomalo pada u zaborav i zamjenjuju ga razne poruke na mobitel. Srećom i dalje imam nekolicinu prijatelja s kojima razmjenjujem dojmove i uspomene, pa si tako pošaljemo šarene kartoline s raznih mjesta gdje nas put nanese. Obožavam(o) ove male znakove pažnje.
Djeca su izabrala podloge na koje su lijepila razne sličice s motivima našeg kvarta: škole, vrtića, crkve, nogometnog igrališta,…sve u retro ili crno-bijeloj varijanti. Posebno su bili očarani „naljepnicama“ lokalnih grafita, murala, knjižnice, autobusa 220,…
I opet sam postavila ploču za „Ostavi trag“. Maleni klinci su započeli s ostavljanjem tragova akrilnim bojama, a onda su stariji oduševljeno nastavili sprejevima.
Bilo je vrlo živo. Mnogi su navratili na čašu Cedevite ili domaćeg soka od bazge, pa su i ostali napraviti nešto za uspomenu. Iznenadili su se jer su sve mogli odmah i poslati. Naime, za sve sam osigurala i poštanske marke za slanje u Hrvatskoj. Uglavnom sam teti u Pošti spomenula radionicu, pa vjerujem da neće biti iznenađenja kad počne pristizati neobična pošta neuobičajenog formata.
I opet sam organizirala tombolu, ali kao usputnu aktivnost, pa je i rezultat prikupljanja sredstava nešto skromniji. Svejedno sve ide u humanitarne svrhe kao i na Festivalu zajednice i opet Malom zmaju jer su tako odlučili oni koji su zaigrali.
Već smišljam što je slijedeće…gdje bih se ponovno mogla poigrati. Tko zna? Bliži se ljeto. Zovu me morska prostranstva. Možda se odazovem.